Išči

Tuje

Rubrika, s katero (neprekinjeno) nadaljujemo tradicijo časopisnih (Delo/Šport,  začetek leta 1967).
Niso še vse v našem arhivu, se pa trudimo, da bi pridobili še manjkajoče: če kdo ima kak manjkajoč izrezek, prosimo: javi nam!
 

Na spletu

Objavljalci

Authors

Arhiv

Spoštovana družina Škarja

Darko Berljak, predsednik Hrvatskog planinarskog saveza: ... in vsi, ki ste se danes zbrali tukaj,

Se opravičujem, zelo dobro razumem slovenščino, vendar ne govorim prav dobro in upam, da me boste razumeli, če nadaljujem v hrvaščini.

Image
Prije svega u ime Hrvatskog planinarskog saveza i mene osobno za umrlog gospodina Tone Škarju izražavam najdublju i iskrenu sućut njegovoj obitelji i Planinskoj zvezi Slovenije. Svima vama dobro su poznati njegovi rezultati i zasluge u slovenskom alpinizmu, gorskom spašavanju i na ekspedicijama u svjetskim velegorjima koje daleko nadilaze okvire planinarske organizacije, jer su ostavile su itekako vidljiv i neizbrisiv trag ne samo u povijesti Slovenije, već i u povijesti svjetskog planinarstva i ekspedicionizma.

Osim kao voditelj mnogobrojnih poznatih himalajskih ekspedicija s vrlo visoko i ambiciozno postavljenim ciljevima, Tone Škarja bio je vrlo plodan autor članaka u domaćim i međunarodnim časopisima, ali i pisac ili suautor mnogobrojnih knjiga o alpinističkim pothvatima i ekspedicijama.

Poznat je i njegov dugogodišnji društveni rad kao pročelnika Komisije za otprave v tuja gorstva i dopredsjednika Planinske zveze Slovenije.

Međutim, ja bih ovdje htio naglasiti dio njegovog rada koji je bio povezan s hrvatskim planinarstvom i našim ekspedicijama. Sve je počelo sa sudjelovanjem naša dva člana na ekspediciji Everest 79. koja je prvenstveno ispenjala Zapadni greben. Tone Škarja kao vođa, uvažavao ih je kao penjače i jednom od njih dao šansu koja se pruža vrlo rijetko, što je Stipe Božić i iskoristio te došao na najviši vrh našeg planeta. To povjerenje prema Božiću i njegov uspješan uspon na vrh svijeta bili su ključni poticaj za razvoj našeg ekspedicionizma i tri godine poslije organizirane su dvije ekspedicije iz Hrvatske u nepalsku Himalaju te njih 15-tak od tada do danas.

No, vratimo se na ekspediciju Everest 79., jer vam želim ispričati ono što samo rijetki znaju među vama, a događalo se u Zagrebu nakon njihovog povratka. Deveti oktobar te godine ostat će zapamćen po jednom nevakidašnjem događaju. Tone Škarja i dio članstva ekspedicije Everest došli su održati predavanje u Velikoj koncernoj dvorani Vatroslav Lisinski. Ulaz je bio besplatan, ali organizator Planinarski savez Hrvatske malo se bojao hoće li se skupiti toliko ljudi da se popuni ta velika dvorana od 1800 mjesta. Ali, ustanovilo se da za predavanje nisu bili zainteresirani samo Zagrepčani, jer je iz ostalih dijelova Hrvatske nenajavljeno došlo na desetke autobusa s planinarima. Briga o popunjenosti bila je bespotrebna, jer da se i naplaćivalo isto bi se desilo, ispred dvorane okupilo se preko 3500 ljudi. Pola sata prije početka zauzeto je svih 1800 mjesta, ali publika je popunila sve prolaze i stube i unutra ih je bilo oko 2500.  Vanjska vrata su zaključana i uprava je zamolila da zbog sigurnosti njih 700, odnosno svi koji stoje ili sjede na podu izađu van. No, i nakon nekoliko upozorenja nitko se nije ni pomaknuo, a kamoli htio izaći, a problem je bio da je pred vanjskim zaključanim vratima 1000 ljudi protestiralo i htjelo ući. Jedino rješenje je bilo da svi koji su u dvorani tamo i ostanu, a oni vani su donekle umireni preko razglasa da će se održati repriza tog predavanja s istim gostima, što je poslije ostvareno i to u terminu na sam Dan dvorane kada se obilježavala obljetnica njenog otvorenja. Toga svega ne bi bilo i evo sada nakon 41 godinu još jedna zahvala Tone Škarji za ta dva neponovljiva događaja o Everest ekspediciji kojih se još i danas dobro sjećaju mnogi hrvatski planinari.

Hrvatski planinarski savez pamti i nadahnuti govor Tone Škarje prilikom predaje posebnog priznanja Planinske zveze Slovenije našem Savezu u Ogulinu 2004. godine kada smo slavili 130. obljetnicu osnivanja, kao i njegov zapis u Alpinističkoj zbirci ogulinskog muzeja koji smo tada zajedno razgledali.

Evo kakva je sudbina, i moj posljednji susret s Tone Škarjom bio je u muzeju i to prošle godine u u Mojstrani povodom obilježavanja 40. obljetnice ekspedicije na Everest.

Moram nešto reći i o mojem osobnom odnosu s Tonetom, odnosno njegovom utjecaju na mene. Od te davne 1979. u Zagrebu susretali smo se na nekim sastancima u Ljubljani, nekad imali i šator pokraj šatora u Paklenici, no najviše puta sreli smo se daleko od Slovenije i Hrvatske, u Nepalu. Vodio sam puno ekspedicija u nepalskoj i tibetskoj Himalaji, naravno s puno skromijim ciljevima od onih koje je vodio Tone, ali pošto u Hrvatskoj nije bilo nikoga koji se bavio organizacijom i vođenjem himalajskih ekspedicija, to sam jedino mogao naučiti iz članaka u časopisima i knjigama koje je o svojim ekspedicijama napisao ili bio suautor Tone Škarja. Mjesecima sam vrlo detaljno pročavao knjigu o Everestu 79. jer je ta ekspedicija bila izuzetno složeni organizacijsko – logistični poduhvat, a to mi je itekako dobro došlo za organizaciju i vođenje naše velike ekspedicije deset godina poslije 1989. u sjeverozapadnoj stijeni Mount Everesta iz Tibeta.

Ne mogu nabrojiti sve susrete s Tonetom u Thorong Peak hotelu u Kathmanduu gdje je naša tradicija odsjedanja duža od 30 godina, jer sam kao on prilično redovno dolazio u Nepal, najmanje jednom godišnje. Bili smo u Nepalu i prilikom proslave 50. obljetnice prvog uspona na Everest, a posebno ugodan i meni drag bio je naš susret za vrijeme naše ženske ekspedicije na Everest 2009. kada su nas prvo u Baznom logoru  ispod najvišeg vrha svijeta posjetili neki članovi ekspedicije po Zapadnom grebenu od prije trideset godina, a jedanaest djevojaka i ja koji dan poslije uzvratili smo posjet i otišli u Gorak Shep gdje smo se cijelo popodne družili s Tonetom i ostalim članovima. Možda je taj susret i razgovori koje smo vodili bio i nadahnuće da su tri tjedna poslije čak četiri naše djevojke popele na vrh Everesta.

Poštovana obitelj Škarja i Planinska zveza Slovenije, koliko god ovaj trenutak bio tužan, želio sam da se prisjetimo onog poticajnog, prijateljskog i lijepog što smo kao Savez, hrvatski planinari i alpinisti, ali i ja osobno dobili od gospodina Škarje i u njegovom jedinstvenom životu, možda i mi sačinjavali neki sičušan dio.

Ako postoji nešto što Vam u ovom trenutku možemo poručiti jest da trebate osjećati veliki ponos, jer Tone Škarja ostvario je tako puno u svom životu i ostavio toliko veliko nasljeđe da ćemo ga se svi, pa i mi u Hrvatskoj, dugo i s poštovanjem sjećati.

Image


< Osnovni zakon življenja
     PZS: žalna seja

Značke:
GL4 HR YU

Za objavo komentarja se prijavite ali registrirajte.

  • Število objav: 7721

TUJE