Hrvatski planinar:
Darko Berljak: Nebo puno Himalaje
35 putovanja u Shangri-La
Hrvatska planinarska književnost nije tako bogata kao u alpskih naroda, što i nije čudno jer u Hrvatskoj nema nijednog vrha dvotisučnjaka, ali bogatija je nego u mnogim gorovitim državama. Najbolji je dokaz za to upravo naš časopis, koji je počeo izlaziti j os u 19. stolječu. Hrvatske su planine o davno postale pretijesne, osobito alpinistima, i zato se razvio planinarski ekspedicionizam, to jest penjanje na najviše planine svijeta, što samo po sebi ne bi bila osobito vrijedno da rezultat nisu bili i brojni putopisi, mnogi od njih uobličeni u atraktivne knjige. Medu njihovim autorima ističe se Darko Berljak, srečom »profesionalni« planinar, zaljubljenik u Himalaju s obiju strana - tibetske i nepalske, i srečom - sklon pisanju. Plod tih njegovih osobina neobična je alpinistička trilogija. Več njezin prvi dio, tiskan 1990. pod naslovom »Dodiri neba«, bio je planinarski »bestseler« koji se odlikuje neobičnim stilom - putopisnim, ali protkanim specifičnim »berlja- kovskim« humorom. Dugo je kuhao nastavak i objavio ga tek 2000. pod naslovom »Ključevi neba«. Na treči smo dio morali čekati gotovo dva desetlječa, a za to je vrijeme, onako usput, napisao omašnu knjigu »Više od Everesta« o hrvatskoj ženskoj ekspediciji na vrh svijeta, kojoj je bio i voda. I kad smo več pomislili - pogrešno, dakako - da je o Himalaji i Tibetu rekao sve, trilo- giju je 2017. okrunio knjigom »Nebo puno Himalaje«, pozamašnom kao i prve dvije (više od 300 stranica). Njome je pokazao ljubav prema Tibetu i nostalgiju za »njegovim« planinama koje su ga opsjedale tridesetak godina ili - moglo bi se u šali reči: koje je on opsjedao, i to vrlo uspješno. Kao dokaz za to dovolj no je izdvojiti samo ove podatke: u to je područje vodio 17 ekspedicija, od toga 11 na osamtisučnjake, pet uspona na treking vrhove i nekoliko teških putovanja po Tibetu, s ukupno 336 ljudi, i mene medu njima. I ni na jednoj od njih nije se dogodila nesreča, pa čak ni u nevremenima u kojima su druge ekspedicije pretrpjele smrtne tragedije. Dodajmo i to da Berljak kao putnik nije promatrao oko sebe kao stranac, toliko voli zemlju i himalajski narod da se gotovo naturalizirao.
Njegov najbolji nepalski prijatelj, Tashi Jangbu Šerpa, o njemu je svojevremeno izjavio: »Mnogi ljudi iz cijelog svijeta svake godine dolaze u Himalaju i gledaju, gledaju... ali, samo rijetki od njih dodu i - vide. Jedan je od njih i Darko.«
Treba istaknuti da »Nebo puno Himalaje« nije samo knjiga o himalajskim ekspedicijama i putova- njima, več i uzbudljivo svjedočenje o promjenama koje su se dogadale posljednjih desetlječa u Nepalu i Tibetu, o utjecaju koji su te promjene imale na tamošnje stanovništvo, na samog autora i na brojne suputnike s kojima je onamo putovao. Istodobno, knjiga donosi i brojne zanimljivosti o hrvatskim alpinistima i alpinistki - njama, zahtjevnim pripremama za himalajska putovanja te raznovrsnim poznanstvima i prijateljstvima skloplje¬nima na tim putovanjima.
Knjiga ima 18 poglavij a, navedimo naslove samo nekih od njih: Zemlja sretnog čovjeka, Zabranjeno kraljevstvo, Vidjeti Mount Everest, Veliki kuloar, Kraljevi višina, Božja majka Zemlje, Vrh neba. Knjiga ima 314 stranica, tiskana je u crno-bijeloj tehnici, s nekoliko umetnutih araka u boji ispunjenih atraktiv-nim fotografijama. Nakladnik je knjige izdavačka kuča Libricon, specializirana za planinarsku, alpinističku i putopisnu literaturu, urednik Željko Žarak, a cijena joj je 120 kuna.
Nečemo prepričavati sadržaj knjige, treba je uzeti u ruke, čitati je od korica do korica ili prelistavati pa čitati napreskokce. Bit če to užitak i zbog brojnih zanimljivih ilustracija. Osim čitkoga stila, koji vas ponese, valja istaknuti etnografsku, pa i povijesnu vrijednost njego¬vih zapažanja. Pročitavši knjigu znat čete više o Tibetu i Nepalu nego da čitate turističke vodiče ili geografsku literaturu, osjetit čete duh i mistiku nama tako dalekoga i nepoznatog Orijenta. Završit ču napola u šali: šteta što Berljak umjesto trilogije nije navij estio tetralogij u j er sada bismo imali pravo natjerati ga na dalj nje pisanje. No nikad se ne zna, on je i sada tamo u svojim mislima i čežnjama.
prof. dr. Željko Poljak