1983. g. pod južnom stijenom Manaslua, ugasili su se životi Ante Bućana i Nejca Zaplotnika.
Ante i Nejc su bili članovi III. splitske alpinističke ekspedicije "Manaslu ´83." kad se tog tužnog 24. travnja, silazeći s Logora IV, na njih obrušio ogroman serak odvukavši ih u smrt. Srećko Gregov je srećom nekoliko trenutaka prije nesreće zastao skinuti višak odjeće sa sebe što je, usprkos ozljedi kralježnice, bilo dovoljno da preživi ovu strašnu nesreću.
Ekspedicija na Manaslu je bila sastavljena uglavnom od članova Alpinističkog odsjeka "Mosor-a" (vođa ekspedicije Vinko Maroević, Stipe Božić, Edo Retelj, Ante Bućan, Srećko Gregov, Gorazd Barač, Ivo Kaliterna, Haso Feratović, Ranko Božinović, Ana Mažar, Boris Siriščević, radioamateri Tomislav Dugeč i Gordan Franić te Igor Žuljan kao liječnik ekspedicije), a "pojačana" je iskusnim slovenskim alpinistima Vikijem Grošeljem i Nejcom Zaplotnikom. Cilj je bio uspon na osmu najvišu planinu svijeta (8.163 m.n.v.), neispenjanim jugoistočnim grebenom.
Srećko je zbog ozlijede kralježnice helikopterom transportiran u Kathmandu na daljnju medicinsku skrb, a posada zbog tadašnjih nepalskih zakona nije dopustila da se u helikopter ukrca Nejčevo tijelo. Stoga su članovi ekspedicije njegovo tijelo prenijeli do mjesta gdje se moglo pokopati, na rubu ledenjaka Thul Nagi, dok je tijelo Ante Bućana ostalo zatrpano pod debelim slojem leda. Ante je u trenutku pogiblje imao 32 godine, a članom AO-a "Mosor" je postao 1977. ostvarivši veći broj prvenstvenih alpinističkih uspona u stijenama Mosora, Kozjaka i Biokova što mu je priskrbilo poziv na IV. hrvatsku alpinističku ekspediciju na Kavkaz 1981. g. te III. splitsku alpističku ekspediciju dvije godine poslije.
Nejc je za života stekao status alpinističke legende, a ugled su mu priskrbili antologijski usponi prvenstvenim smjerovima na Makalu, Gasherbrum I i Chomolungmu. Svoj je 31. rođendan proslavio u baznom logoru pod Manasluom, 9 dana prije pogiblje, a zahvaljujući svom "Putu" već desetljećima nadahnjuje generacije alpinista i visokogoraca, mladića i djevojaka koje snivaju o dalekim krajevima, najvišim planinskim vrhuncima i najzahtjevnijim smjerovima.
Godinu poslije, u Himalaje se vratila četvoročlana ekipa (Stipe Božić, Edo Retelj, Viki Grošelj i Aleš Kunaver) kako bi u čast stradalih prijatelja "osvojili" Manaslu. Na vrh su u alpskom stilu 4. svibnja 1984. izašli Stipe Božić i Viki Grošelj, ispunivši čežnju članova III. splitske alpinističke ekspedicije i dosanjavši san Nejca i Ante.
Vinci